Da li se Vaš ljubimac češe? Da li možete videti sićušne tamne mrljice nečistoće na njegovom krznu? Da li primećujete male braonkasto-crne insekte koji promiču kroz krzno ljubimca, a kad pokušate da ih uhvatite prosto odskoče? Ili možda i sami osetite poneki ujed insekta za koji ne nađete „počinioca“? Ukoliko je odgovor na bilo koje od ovih pitanja potvrdan, to obično znači da imate nezvane goste u svom domu – buve.

Buve

Buve mogu postati problem čak i u domovima sa najbolje održavanom higijenom, kao i na najčistijim ljubimcima. Međutim, možete ih kontrolisati tako što ćete adekvatno tretirati i svog ljubimca i svoj dom. Buve žive i hrane se na psu ili mački. Međutim, nakon što je se najede dovoljno krvi vašeg ljubimca, ženka silazi sa domaćina i polaže jaja u okolini njegovog kretanja.

Obično je to mesto gde se životinja odmara i spava, ili neko drugo mesto u kući na kome dugo boravi. Dakle, najveća koncentracija jaja i drugih razvojnih stadijuma buve (larvi, lutki) će biti na ovim mestima, pre nego na samoj životinji. Zato je bitno da pored tretmana životinje, očistite i svoj dom specijalnim preparatima protiv buva.

Kako da zaštitim svog ljubimca i sebe od buva?

Najbolji način da se oslobodite buva je da posetite svog veterinara koji će Vam preporučiti proizvode koje treba da koristitite za vašeg ljubimca, ali i za vaš dom. Važno je da se detaljno pridržavate njegovih preporuka.

Redovno održavanje higijene mesta gde se ljubimac odmara i pranje prostirki, kombinovano sa detaljnim usisavanjem podova i nameštaja će vam pomoći da se oslobodite svih razvojnih stupnjeva buve. Preporuka je da kesu za usisivač bacate kako biste sprečili eventualni razvoj jaja ili larvi u njoj.

Pas ima buve i češe se

Da li ste znali?

Ženka buve može da izlegne i do 20 jaja dnevno i do 500 jaja tokom celog života. Njen životni vek može biti dug od 15 do 250 dana.

Larva buve se može inficirati jajima nekih vrsta pljosnatih crva. Ukoliko ljubimac tokom čišćenja krzna pojede inficiranu buvu, može postati domaćin ovim glistama.

Nisu samo ujedi buva ono što može naterati ljubimca da se češe – oni takođe mogu biti alergični i na pljuvačku buva. Ukoliko se ne leči pravovremeno, alergija može dovesti i do drugih oboljenja.

Gliste

Kućni ljubimci kao što su psi i mačke, mogu dobiti gliste. Gliste su endoparaziti, što znači da žive unutar organizma životinje. Najčešći endoparaziti koje možemo naći unutar organizma psa i mačke su valjkaste i pljosnate gliste.

Pas ili mačka mogu dobiti gliste čak i ako su u top formi. Gliste je teško dijagnostikovati jer životinja ne mora da pokazuje nikakve znake lošeg zdravlja. Zato je važno da svog psa redovno tretirate protiv glista. Osim što mogu ugroziti zdravlje ljubimca, neki oblici ovih parazita mogu biti opasni i po zdravlje ljudi

Parazit - glista na zemlji

Valjkaste gliste su ružičasto-bele boje i uvijene su kao tanko parče kanapa. Ukoliko je životinja infestirana, najverovatnije ćete moći da ih vidite u fecesu (stolici) ili u želudačnom sadržaju ukoliko ljubimac povrati. Latinski naziv vrste koja se najčešće javlja kod pasa je Toxocara canis. Pas svojim fecesom izbacuje jaja valjkastih glista koja se zatim razvijaju u larve. Drugi pas se zarazi ukoliko pojede larvu.

Valjkaste gliste takođe mogu ležati „uspavane“ u mišićnom tkivu kuja i mačaka, i mogu se aktivirati tokom trudnoće. One zatim mogu proći kroz placentu (posteljicu) i zaraziti mladunce. Štenci i mačići rođeni sa ovim parazitima se mogu razboleti ili čak uginuti ukoliko nose veliki broj glista.

Pljosnate gliste izgledaju kao duge pljosnate trake i načinjene su od segmenata punih jaja. Ponekad se mogu videti kako se pomeraju na koži u blizi anusa životinje. Psi i mačke se nikad ne rađaju sa pljosnatim glistama. Jedan od najčešćih načina infestacije ljubimaca je putem buva. Pljosnate gliste mogu živeti u buvama koje se hrane na ljubimcu. U toku čišćenja krzna, životinja može pojesti buvu i tada pljosnata glista nastavlja svoj život unutar novog domaćina.

Kako da prepoznam da moj ljubimac ima gliste?

Ukoliko vaš ljubimac počne da gubi na težini, a dlaka postane gruba i krta, to može biti znak infestacije. Štencima i mačićima koji imaju gliste je stomačić često naduven. Znaci za uzbunu su i kada životinja vuče zadnjicu po podlozi (travi) ili liže predeo oko anusa više nego što je to uobičajeno.

Pas i mačka leže na terasi

Da li su gliste opasne?

Ponekad i ljudi mogu dobiti gliste, što je još jedan razlog zašto je redovan tretman vašeg ljubimca veoma važan. Riziku od glista roda Toxocara najizloženija su deca, koja u igri mogu na rukama poneti infektivne stupnjeve razvića ovih parazita, a inficiraju se ukoliko neoprane ruke stavljaju u usta ili njima jedu.

Jaja valjkastih glista postaju infektivna tek nakon tri nedelje, pa je samo stari „pseći nered“ rizičan. Da biste izbegli infestacije glistama, redovno tretirajte kućne ljubimce protiv parazita, dobro operite ruke deci pre jela, i čistite izmet za svojim ljubimcem prilikom svakodnevnih šetnji.

Kako da zaštitim svog ljubimca i sebe?

  • Pitajte svog veterinara za pravilan tretman protiv endoparazita;
  • Svi odrasli psi i mačke treba da budu tretirani protiv endoparazita najduže na svakih 6 meseci, a preporučljivo je na svaka 3-4 meseca, odnosno prema preporuci vašeg veterinara;
  • Štence i mačiće treba tretirati protiv glista već nakon dve do tri nedelje starosti, odnosno prema preporuci Vašeg veterinara;
  • Skotne kuje se mogu tretirati protiv parazita isključivo pod nadzorom veterinara;
  • Najbolji način za prevenciju pljosnatih glista je korišćenje tretmana protiv buva po preporuci veterinara.

Ako vam je tekst o buvama i glistama bio koristan, pročitajte i:

  1. Ishrana pasa i mačaka: sve što treba da znate
  2. Odabir kućnog ljubimca: šta treba da znate
  3. Zašto je važna sterilizacija pasa i mačaka?

Povežimo se i na društvenim mrežama: