Urbani parkovi pomažu u borbi protiv zagađenosti, podstiču biodiverzitet (biološku raznovrsnost) u centrima gradova i doprinose kontroli temperature i vlažnosti. Zelene površine u centrima gradova takođe su od presudnog značaja za društvenu povezanost. Koncept urbanog parka kao otvorenog prostora za upotrebu zajednice pojavio se u 19. veku, ali su oni toliko značajni da se nalaze u naseljima i gradovima širom sveta.

Šta je to urbani park?

Urbani parkovi su mesta namenjena utočištu, rekreaciji i zabavi zajednice. U Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama pojavili su se u 19. veku, podstaknuti takozvanim higijenskim pokretom. Na vrhuncu industrijske revolucije, kada je broj stanovnika velikih gradova naglo porastao, svakodnevni život većine građana činila je kombinacija lošeg kvaliteta života, nezdravih uslova i vrlo ograničenog, ako ne i nikakvog pristupa područjima sa drvećem ili zelenilom.

Tako je ovaj način razmišljanja prvi povezao dva koncepta koja danas obeležavaju novu strukturu svakog grada: zelene površine i fizičko i psihičko blagostanje.

Tokom 1843. godine, arhitekta Džozef Pakston projektovao je ono što se smatra prvim urbanim parkom za opštu upotrebu na svetu, finansiran javnim sredstvima, u Liverpulu, u Engleskoj: park Birkenhed. Primer koji je uspostavljen u Engleskoj ubrzo su sledile i druge velike prestonice. U Parizu je Napoleon III naredio otvaranje Bulonjske i Vensenske šume za javnost. Karlos III dozvolio je javni pristup baštama palate Buen Retiro u rekreativne svrhe, a park je postao gradsko vlasništvo sredinom devetnaestog veka. Na drugoj strani Atlantika, u Njujorku, članak u lokalnim novimama Evening Post, 1884. godine zastupao je potrebu za stvaranjem “prostrane oblasti namenjene za osveženje i rekreaciju” na ostrvu Menhetn.

Zelene površine nasuprot fabrikama industrijske revolucije, aristokratskim prostorima za rekreaciju i lov, vojnim kampovima. Ovo su bili prvobitni temelji izgradnje parka Birkenhed (Liverpul), Tirgartena (Berlin) i Ćapultepeka (Meksiko Siti). Urbani parkovi imaju različita porekla, ali njihovo stvaranje i kasnije održavanje imali su ogroman uticaj na istoriju i svakodnevni život gradova i njihovih stanovnika.

Urbani park kao centar života u gradovima…

Taj članak bio je početak kraja Menhetna kakav je planiran 1811. godine: gomila kuća, organizovanih u svojevrsnu mrežu koja prekriva celo ostrvo. Konačno, i s obzirom na popularnost urbanih parkova u narednim decenijama, projekat Central Parka odobren je 1857. godine.

Stvaranje i prilagođavanje velikih zelenih površina postali su imperativ na dnevnom redu lokalnih samouprava gradova svih veličina, posebno od kada je pronađen automobil. Ovo ima veze sa terminom urbano ostrvo toplote koji označava nenamerne klimatske promene vazduha i zemlje u gradovima – u poređenju sa nerazvijenim oblastima – uzrokovane činiocima poput saobraćaja, zagrevanja, upotrebe materijala kao što su cement ili asfalt i slično.

Urbani parkovi – bilo da su istorijski ili novoizgrađeni – jedan su od najodrživijih načina borbe protiv ovog ostrva toplote i zagađenosti: a takođe i proizvodnje kiseonika, drveća i zelenila što pomaže kontroli temperature i vlage. Ostale prednosti su to što smanjuju UV (ultraljubičasto) zračenje i buku saobraćaja i drugih mašina i stvaraju neku vrstu oaze za biljke i životinje. Takođe su idealno mesto da se građani opuste i bave fizičkom aktivnošću. Često su mesto održavanja kulturnih i rekreativnih događaja, i u mnogim slučajevima, zgrade i objekti od velike istorijske i kulturne vrednosti nalaze se baš u ovim parkovima.

Istorija i savremeni svet: zelene površine za sve

Veliki broj današnjih urbanih parkova nastao je zahvaljujući inicijativima nadležnih organa da bašte, koje su ranije bile vlasništvo aristokratije, kraljevske porodice ili vojske, postanu dostupne javnosti. To je slučaj sa poznatim berlinskim Tirgartenom, čije ime u prevodu znači životinjski vrt, koji je bio lovište pruskog plemstva. Šuma Ćapultepek u Meksiko Sitiju bila je, između ostalog, i dom vicekraljeva i kasarna. Danas se na ovih 678 hektara zemlje u Meksiko Sitiju nalaze tri jezera, arheološki muzej i čuveni dvorac za javnu upotrebu i uživanje. U parku Laži u Rio de Žaneiru održavaju se mnogi kulturni događaji. Smešten u podnožju Korkovada, on čini jedno od središta života Karioka (stanovnika Ria).

Jezera i velika raznolikost faune i flore su konstantan element istorijskih zelenih površina širom sveta. Osnovan 1865. godine, park Vondel u Amsterdamu obuhvata 48 hektara zemlje na kojoj se nalazi preko 4400 stabala i 127 životinjskih vrsta, koji koegzistiraju sa stalnim kulturnim aktivnostima tokom cele godine. U Vankuveru, u Kanadi, Stenli park je jedan od najboljih parkova na rečnoj obali na svetu: 405 hektara i 200 km staza i ostrva sa odličnim pogledom na grad.

Nemoguće je ponovo stvoriti nešto nalik na značajne kulturne vrednosti poput parka Guelj (u Barseloni) genijalnog Gaudija, i Hrama Meiđi u Tokiju, koji je takoreći ugrađen u japanski park Jojogi, međutim, nova rešenja u projektovanju zelenih površina u velikim gradovima usvojila su osnove istorijskih parkova i istovremeno obuhvatila nove, iznenađujuće elemente. Vertikalne bašte, džinovske skulpture napravljene od prirodnih materijala, prostrane zelene površine u kancelarijskim četvrtima… A sve to u potrazi za čistijim vazduhom, kako bi građanima obezbedili zelena utočišta za njihovo fizičko i psihičko blagostanje. Jer urbani parkovi su, fizički i duhom, mnogo više od pluća naših velikih gradova.

Prevela: Draga Nešković
Fotografija: Dronepicr (edited by King of Hearts)Edit corrects CA and sharpens image / CC BY

Ako su urbani parkovi vaša omiljena tema, pročitajte i:

  1. Šta je urbano zelenilo i zašto je važno?
  2. Tižuka: najveću urbanu šumu stvorili su ljudi
  3. Zašto je urbano drveće potrebno gradovima

Povežimo se i na društvenim mrežama: