Da društvene mreže odavno prožimaju svaku poru života modernog čoveka, poznato je svima. Ljudi su spaljivali kosu, padali sa stena, pristajali na razne opasne izazove, dešavale su se saobraćajne nezgode, a sve to zarad sadržaja koji će dobiti lajk ili dovesti nove pratioce. Neretko se susrećemo i sa osetljivim sadržajima koji se tiču životinja, a broj objava u kojima one učestvuju neprekidno raste.  

Svakodnevno viđamo slike i video zapise životinja u garderobi,  životinja  u salonima za ulepšavanje, dece kako ih grubo nose, kao i životinja koje ispoljavaju neobične reakcije, a sve to jer njihovi vlasnici smatraju da je to slatko. Pitanje koje se ovde postavlja je kako kod ovakvih slučajeva tačno utvrditi šta je emocionalno i psihičko zlostavljanje životinja. Kada je reč o brizi o životinjama, ono što neki ljudi smatraju normalnom i pravilnom negom, drugima izgleda kao zlostavljanje. Zato je bitno naglasiti da je psihičko zlostavljanje životinja jednako opasno po životinje kao što je fizičko, iako nam često ne izgleda da je tako.

O značaju psihičkog zlostavljanja dovoljno govori i to što je definisano Zakonom o dobrobiti životinja (član 5, tačka 1, stav 18):  “Psihičko zlostavljanje životinje je vid zlostavljanja kojim se narušava njena psihička celovitost i koje može izazvati ili izaziva poremećaje u ponašanju, i to: onemogućavanje životinji da zadovolji svoje osnovne potrebe u ponašanju, da iskoristi prostor za odmor i zaklon, razjarivanje životinje primenom fizičke sile, drugim životinjama ili nadražajima koji joj nisu svojstveni, nanošenje straha, patnje i prouzrokovanje osećaja dosade i nesigurnosti, kao i sprečavanje životinje da uspostavi socijalnu vezu sa životinjama iste vrste”.  

Zanimljiva je činjenica da je Francuska na primer još davne 1850. godine usvojila zakon kojim se najoštrije osuđuje javno zlostavljanje životinja, a 1976. godine donela Zakon o dobrobiti životinja koji prepoznaje da su (domaće) životinje osećajna bića. U našem Zakonu o dobrobiti životinja naglašena je sposobnost životinja da osećaju bol i patnju:  “Zlostavljanje životinje jeste svako postupanje ili nepostupanje sa životinjama kojim se namernoili iz nehata izaziva bol, patnja, strah, stres, povreda, narušava genetska celovitost životinje i izaziva asmrt i to: fizičko zlostavljanje i psihičko zlostavljanje”. (“Sl.glasnik” RS br. 41/2009,  Zakon o odobrobiti životinja, član 5, tačka 18). Međutim, u našem Građanskom zakoniku životinje su i dalje tretirane kao stvari, koje nemaju nikakva osećanja i koje su potpuno zavisne od ljudske volje.

Kao primer psihičkog zlostavljanja navešćemo slučaj gde nepoznato lice rukavicom za kuvanje izaziva mačku. Mačka je primetno u strahu od predmeta i ima potrebu da se brani i reži, dok joj lice konstantno prilazi tim predmetom iako se ona oseća neugodno, uplašena je nakostrešena. Licu koje je napravilo video mačkina reakcija bila je očigledno zabavna, pa se  trudilo da je što više održi u takvom stanju histerije, čak je video naslovilo kao nešto što je funny (smešno). 

Komentari pratilaca su uglavnom podrugljivi, ismevaju mačkine krike, navode kako su video odgledali više puta s obzirom da im je veoma smešan. Isto lice koje je objavilo snimak javno je na istoj društvenoj platformi objavilo više snimaka u kojima kod iste mačke izaziva stres raznim aktivnostima nesvojstvenim jednoj životinji. U našem zakonodavstvu zaprećena kazna za ovakvo delo prikazano u videu je novčani iznos od 5.000 do 1.000.000 dinara ( “Sl.glasnik“ RS br. 41/2009, Zakon o dobrobiti životinja clan 82. stav 1 tačka 33). Interesantno je da je navedeni video nastao pre skoro 10 godina, a da za to vreme nije prepoznat kao vid neprimerenog sadržaja.                                                                                             

Posebno popularne objave koje uglavnom broje stotine i više lajkova i reakcija su slike i snimci životinja na raznim turističkim destinacijama. Tigrovi mirno poziraju za selfije satima, jednog slona jaše stotinu turista dnevno, ljudi plivaju u paru sa delfinom, majmuni  se rukuju sa ljudima. Da li su i životinjama ove aktivnosti podjednako zabavne kao ljudima?  U specijalnoj reportaži za “Nacionalnu geografiju” iz 2017. godine čelnici organizacije World Animal Protection ističu da turisti žele da podele fotografije svojih egzoticnih iskustava – grleći lenjivca, umotani u anakondu i sl. Turisti ne žele samo da budu avanturisti,  turisti žele  i da pokažu svetu da su avanturisti.  Turisti dolaze na sat vremena, fotografišu se, a zatim odlaze kući. Divlje životinje ne pokazuju kada su povređene onako kako to čine ljudi, pa se “patnja jednostavno neće registrovati”. Dalje se navodi da svaki put kada ljudi dele ovakve fotografije na društvenim mrežama, oglašavaju aktivnosti koje naizgled deluju bezazleno za njihove pratioce.  Mali je broj onih koji razmišljaju o tome da objavljivanje ovakvih sadržaja prikazuje eksploataciju divljih životinja i promociju njihovog zlostavljanja uopšte.  

U mnoštvu sadržaja, koji prikazuju psihičko nasilje nad životinjama, ostaje da se zapitamo jedno: Šta možemo da uradimo kako bismo zaustavili ovaj vid ugrožavanja životinja? U slučaju da primetite objavu koja na bilo koji način vređa ili omalovažava životinju, bez obzira da li je u pitanju stranica posvećena životinjama ili je post objavio pojedinac, molimo vas da prijavite uznemiravajući sadržaj. Ukoliko u komentarima primetite zabludu ljudi da je takva objava smešna, neka vaš komentar bude doprinos edukaciji ljudi o tome šta jeste a šta nije duhovito. Naučimo decu da je  zabavno uz to i društveno-korisno nahraniti gladnu životinju i da takav sadržaj treba podeliti javno. Davno je ustanovljeno da pojedinac ne može da promeni svet ali može da doprinese promeni i zato, budimo deo te promene još danas. 

Da li ste i vi nailazili na stranice i profile sa sličnim objavama? Šta ste videli i kako ste reagovali?

Autor: Natalija Stojsavljević