Da li se dovoljno često pitamo odakle dolazi naša hrana: pile, tele, prase, jaje, mleko?
Iskorišćavanje životinja za ljudsku ishranu, svakodnevno utiče na živote miliona životinja. Način na koji životinje gajimo i na koji postupamo sa njima tokom transporta i klanja, snažno utiče i na naše zdravlje. Zbog toga je dobrobit životinja deo domaćih i međunarodnih propisa u oblasti bezbednosti hrane.
A kako gajenje i transport životinja izgledaju tokom vanrednog stanja u Srbiji? Kako je policijski čas doveo do uginuća i povreda stotina pilića (brojlera) koji se gaje za proizvodnju mesa u Srbiji i kako je to uticalo na stočare koji naše prodavnice snabdevaju piletinom, ispričaće nam Radomir Milojević, vlasnik poljoprivrednog gazdinstva porodice Milojević iz okoline Paraćina.
Kako izgleda živinarstvo u Srbiji “u doba korone”?
Naš najveći problem trenutno je transport pilića. U normalnim uslovima, živina se ka klanicama transportuje u kasnim večernjim satima, kada su prirodno životinje mirnije. S obzirom da nemamo dozvolu kretanja u periodu policijskog časa, kao i većina drugih živinara, prinuđeni smo da živinu transportujemo danju. Zbog toga su pilići veoma uznemireni, njihovo hvatanje i utovar postala je prava borba. Mnogo pilića jednostavno ne može da izdrži takav stres i dolazi do uginuća ili teških povreda – lomljenja krila, nogu, itd. Raditi na takav način je neprihvatljivo! Koliko je stresno za živinu, toliko je stresno i za nas. Drugo, svako uginulo pile, pile koje je teško povređeno, ne može se prodati kao konzumno pile koje ćete vi (potrošači) moći da kupite u supermarketu ili u mesari, već ide u tzv. „škart“. To su isto gubici koje trpimo trenutno.
Još jedan veliki problem, ne samo živinara, već svih ljudi u Srbiji koji se bave poljoprivredom je neizvesnost i finansijska nestabilnost – ne znate da li ćete moći da proizvedete dovoljno poljoprivrednih proizvoda, ne znate da li ćete moći da ih prodate i ostvarite zaradu. Troškovi su veliki, a zarada može da se sabira tek kada se svi radovi završe. Zabrinuti smo da li će se naši poslovi održati, koliko će sve ovo trajati i kakvi će ishodi biti na kraju. Naše gazdinstvo posluje od 2005. godine, a kapacitet farme iznosi između 18.000 – 20.000 pilića. Osim pilića držimo i svinje, ovce, konje, bikove i junad. Mesečni troškovi iznose oko 2000 evra, što je pozamašna svota novca koju moramo da obezbedimo u ovim teškim vremenima.
Da li ste pokušali da kontaktirate nadležne organe povodom dobijanja dozvole za kretanje?
Da, 26. marta smo uputili zahtev Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, naš zahtev je primljen i još uvek čekamo odgovor.
Zbog čega je važno da živinari u Srbiji dobiju dozvolu za kretanje?
Uzgoj živine koja će dati kvalitetno meso i jaja zavisi od tri faktora: genetike, dobre ishrane i uslova prostora u kojima se živina gaji. Svaka živinarska farma mora da obezbedi odgovarajući temperaturni režim prostora, grejanje kada je potrebno, dobru ventilaciju i odgovarajuće higijenske uslove. Dezinfekcija prostora mora biti redovna i prostirke (slama) zamenjene. Ovo je naporan, celodnevni posao, a naše farme su uglavnom udaljenje od naših domova. Meso i jaja su osnovna životna namirnica, a ukoliko mi nismo u mogućnosti da radimo naš posao na najbolji mogući način, nećemo moći da vam pružimo kvalitetnu hranu! Setite se starih srpskih poslovica: „zdravlje na usta ulazi“ i „hrana je lek“!
Kada se donose odluke od značaja za opšte dobro, nadležni treba da se sete i ovoga: poljoprivreda, stočarstvo i živinarstvo su tradicionalne delatnosti u Srbiji. Ljudi se ovim bave vekovima. Plodno zemljište i domaće životinje su naš najveći resurs. Ovo su grane na kojima treba zasnivati razvoj naše zemlje, a kvalitetna i zdrava hrana je nešto po čemu se Srbija prepoznaje.
Autor: Milica Lukić
Leave A Comment