Većina ljudi, kada odluči da udomi kućnog ljubimca, zamišlja slatko, malo i nestašno štene ili mače. Istina je, moramo priznati, da su ređi oni koji se odlučuju za udomljavanje odraslog, starijeg psa ili mačke iz prihvatilišta. 

Da li smo se ikada zapitali da li su takve odluke baš uvek ispravne i u skladu sa našim mogućnostima i potrebama? Možda smo mi upravo osobe koje bi se bolje snašle sa odraslim psom nego sa malim štenetom? Da li sumnjamo u sposobnost jednog odraslog psa da se prilagodi našim životnim navikama?

Sara Stojanović iz Beograda, pripada onoj manjoj grupi vlasnika koja se odlučila za udomljavanje starijeg psa. Ona je poželela da podeli svoje iskustvo sa nama, te vam prenosimo priču Sare i Stenija koji su se zavoleli na prvi pogled! 

Saro, kako si pronašla Stenija?

Pre nego što sam udomila Stenija, već sam imala jednog psa, ženku Neru, ali sam oduvek želela da ih imam dvoje. Uvek sam se vodila time da je u društvu bolje i veselije. Jako volim životinje, posebno pse, te je jedna od mojih rutina praćenje stranica za udomljavanje ljubimaca na Instagramu. 

Tako sam prvi put i ugledala Stenija – na fotografiji. Prvi pogled na njegovu sliku izazvao je jake emocije i istog trenutka sam pomislila “Ovo je naš pas, on nam je suđen”! To su doslovno bile reči koje sam uputila sama sebi. 

Steni je bio smešten u azilu za pse u Ovči, te smo najpre morali da zakažemo upoznavanje sa njim. S obzirom da sam već imala jednog psa, povela sam i Neru. Da budem iskrena, bilo je napetosti, pre svega da li će se njih dvoje prihvatiti međusobno. Ja, iako nisam ništa znala o njemu, vodila sam se ljubavlju prema psima i verovala sam da će sve biti u redu. 

Kako je izgledao prvi susret sa Stenijem?

Prvi susret je bio nezaboravan. Izveli su Stenija, bio je malo zbunjen, ali kao da je svojim stavom pokazivao veru u nas. Posle par trenutaka Nera i on su počeli da mašu repom u znak odobravanja. Ja sam čučnula pored njega, pomazila ga i osetila takav nalet emocija da su mi oči zasuzile. Zaposleni iz azila su videli da je sve proteklo u najboljem redu. Sredili smo dokumentaciju za udomljavanje i sutradan smo otišli po njega. 

A kako su izgledali vaši prvi dani sa Stenijem?

Prvi dani su protekli u znaku mešavine radosti i tuge. Fizički, Steni je bio loše – imao je povređena rebra, rane od ujeda, otoke na šapama, bio je izuzetno mršav. Kakav je bio njegov život pre smeštanja u azil nikada nećemo saznati, ali po njemu se videlo da je taj život bio jako težak. 

Takođe, htela bih da razbijem iluzije o azilima kao rešenjima za problem napuštenih pasa. Azili su prepuni, napuštenih životinja je previše, a premalo je ljudi koji brinu o njima. Takođe, u mnogim azilima, smešteno je po nekoliko stotina pasa, te je fizički nemoguće da zaposleni i volonteri pruže dovoljno brige i nege svakoj životinji ponaosob.  

Sa druge strane, prve dane pamtim i po brojnim situacijama koje su nas nasmejale, puno je lepih uspomena iz tog perioda! On je jedna velika maza, obožava da se igra, posebno sa lopticom, idealan je ljubimac i pravi zaštitnik! 

Zašto si se odlučila da udomiš starijeg psa?

Udomljavanje starijeg psa ima brojne prednosti. Najveće i najznačajnije koje bih istakla su sledeće: 

  • Higijenske navike: odrasli psi su već naučeni da nuždu vrše napolju.  
  • Manje su zahtevni: ne prave “haos” u stanu, ne diraju obuću ili odeću, mirniji su, poslušniji, te smatram da su idealni ljubimci za starije ljude ili osobe koji imaju više obaveza. 
  • Lakše prihvataju nova pravila: na primeru našeg Stenija uvideli smo da odrasli psi lako prihvataju novo okruženje, pravila oko hranjenja, kupanja i drugih aktivnosti. 
  • Odrasli psi isto mogu da nauče komande i trikove: zabluda je da odrasli psi ne mogu da nauče trikove i različite komande poslušnosti. Steni je sa lakoćom prihvatio apsolutno sve komande. Kao i čovek i pas uči dok je živ!  
  • Odrasli psi pokazuju izuzetnu vernost i jako se brzo vezuju za vlasnika: ovo nije samo moj stav, već i stav drugih ljudi sa kojima sam razgovarala. 
  • Raduju se zbog malih stvari: moje iskustvo je pokazalo da napušten pas koji je napokon dobio svoj dom, pokazuje ogromnu zahvalnost za svaki znak pažnje od strane svog vlasnika. Uvek ću pamtiti trenutak kada sam Steniju prvi put dala poslasticu, on je tada počeo da cvili i skače od sreće!
  • I poslednje, ali ne najmanje važno: izvor su ogromne ljubavi i sreće

Za kraj, Sarina poruka za sve vas, koji se dvoumite:

“Nemojte razmišljati! Budite heroj i ulepšajte nekom psu ostatak života. Svi oni imaju pravo na srećan, spokojan i siguran život, a vi za uzvrat dobijate iskrenog prijatelja koji će vas obožavati”

Autor: Milica Lukić

 

Ako vam je ovaj tekst bio koristan, pročitajte i:

  1. Odabir psa: sve što treba da znate
  2. Da li mačka i beba mogu da žive zajedno?
  3. 7 razloga zašto svako dete treba da ima ljubimca