Provođenje vremena u prirodi pomaže deci da budu bolji u školi, na mnogo neočekivanih načina. Pre nekoliko godina, Ričard Luv je objasnio u svojoj knjizi “Poslednje dete u šumi” da deca provode toliko malo vremena u prirodi da su razvila “poremećaj nedostatka prirode”. Posledice koje su usled toga pretrpela bile su kobne: veći stres i anksioznost, viša stopa gojaznosti i ADHD (hiperaktivni poremećaj nedostatka pažnje) i još mnogo sličnih pojava.

Mnogi roditelji su verovatno svesni da je boravak u prirodi dobar za zdravlje njihove dece. Ipak, oni mogu prepoznati i negativne strane: podsticanje dece da idu napolje podrazumeva manje vremena za učenje. A manje utrošenog vremena za učenje prouzrokuje slabiji akademski uspeh, zar ne?

Netačno. Verovali ili ne, izgleda da je upravo suprotno. S razvojem istraživačkog rada u ovoj oblasti – otkriveno je da je priroda ne samo dobra za zdravlje dece; već poboljšava njihovu sposobnost učenja. Čak i malo provedenog vremena u prirodi može da obezbedi značajnu korist.

Kako zelenilo i priroda pomažu deci u učenju? Na iznenađujuće raznolike načine. Priroda zasigurno poboljšava psihičko i fizičko blagostanje dece – a to može uticati na učenje. Ali izgleda da takođe deluje na to kako će da pristupe nastavi, koliko će da se angažuju, koliko mogu da se koncentrišu i kako se slažu s nastavnicima i vršnjacima. Evo šta za sada znamo.

Priroda obnavlja dečiju pažnju

Pažnja je očito važna za proces učenja, ali u toku nastave mnoga deca imaju problema sa održavanjem pažnje, bilo da je to zbog raznih ometanja, mentalnog zamora, ili ADHD. Srećom, provođenje vremena u prirodi – šetnja u parku, pa čak i pogled na zelenilo kroz prozor – pomažu u obnavljanju dečije pažnje, što im omogućava da se koncentrišu i ostvare bolje rezultate na kognitivnim testovima.

Priroda ublažava stres kod dece

Baš kao i odrasli, deca su pod manjim stresom kad imaju zelene površine na koje mogu povremeno da se povuku i koje im pomažu da budu otporniji. Studije su pokazale da održavanje nastave na otvorenom jednom nedeljno može značajno da poboljša dnevni nivo kortizola kod učenika – što podrazumeva manje stresa i bolje prilagođavanje na stres – u poređenju s decom koja imaju nastavu isključivo u zatvorenom prostoru. Takođe, u studiji koja se bavi decom iz ruralnih sredina, ispitujući njihovo sampouzdanje i traume, pokazalo se da su se oni sa više prirode u blizini bolje adaptirali na stresne životne situacije.

Priroda pomaže deci u razvijanju samodiscipline

Mnoga deca – pogotovo ona sa poremećajem ADHD – imaju problema sa samokontrolom, što može da ima negativan uticaj na njihovo obrazovanje. Zelenilo blizu kuća pomaže deci da imaju više samodiscipline i da se bolje koncentrišu – pogotovo devojčicama. Takođe, roditelji dece s ADHD primećuju da se kod njihove dece, kada učestvuju u spoljašnjim aktivnostima, za razliku od onih u zatvorenom prostoru, smanjuju simptomi ADHD. S obzirom da su samodisciplina i samokontrola usko povezani sa akademskim uspehom, možda i nije iznenađujuće da…

Nastava na otvorenom podstiče angažovanje i zainteresovanost učenika

Čini se da deca vole časove na otvorenom. Nažalost, mnogi nastavnici izbegavaju da održavaju časove u prirodi iz straha da će deca biti hiperaktivna i manje angažovana na sledećem času (koji će se održati u zatvorenom prostoru). Srećom, istraživanja navode da su deca angažovanija u procesu učenja ne samo dok su napolju već i nakon povratka u svoje učionice – čak i kada sledeći predmet nije povezan sa prirodom.

Vreme provedeno napolju može poboljšati fizičku kondiciju

Iako je fizička kondicija važna za decu iz više razloga, možda nam neće odmah pasti na pamet uloga koju igra u procesu učenja. Stanje kardiorespiratornog sistema naročito potpomaže efikasnoj kognitivnoj obradi, te deca u boljoj formi dostižu više akademskog uspeha. Iako nije otkriveno da priroda direktno utiče na fizičko stanje, jasno je da što više vremena deca provode u prirodi to im je bolje kardiorespiratorno zdravlje. Pristup prirodi može podstaći decu da budu fizički aktivnija i da ostanu u formi tokom godina.

Priroda može podstaći socijalnu povezanost i kreativnost

Socijalno i fizičko okruženje u kome deca uče mogu da utiču na akademski uspeh. Ako pustimo decu da provode vreme u ambijentima sa prirodnim elementima ili im pomognemo da dožive korisno iskustvo u prirodi, možemo da stvorimo mirnije, sigurnije i zabavnije okruženje za učenje. Boravak na otvorenom takođe može da poboljša vršnjačke odnose i odnose između učenika i nastavnika koji su potrebni za proces učenja, čak i kod učenika koji se inače osećaju socijalno magrinalizovano. Neki tvrde da priroda pruža bogatu paletu raznorodnih predmeta i materijala – štapova, kamenja, blata – koji podstiču igre pretvaranja i istraživanja, kreativnost i veštinu rešavanja problema. Zaista, zapažanja nastavnika i direktora sugerišu da dečije igre postaju znatno kreativnije, socijalno i fizički aktivnije korišćenjem materijala iz prirode.

Ipak, treba da učinimo mnogo više kako bismo ovaj značajan resurs uveli u naše škole. Arhkitekte i urbanisti bi trebalo da obezbede drveće i zelene površine u školskim dvorištima i u njihovoj blizini. A nastavnici i direktori bi trebalo da uvedu nastavu u prirodi i da koriste odmore ne kao nagradu za lepo ponašanje, već kao način da okrepe umove svojih đaka za naredni čas.

Praktikujući ovo nećemo samo poboljšati psihološko blagostanje naše dece – mada je to dovoljan razlog! Pomoći ćemo im da budu bolji u školi. A kako veza s prirodnom rađa veću brigu za prirodu, možda upravo tako stvaramo buduće čuvare našeg prirodnog sveta.

Ljudi su evoluirali kao bića koja rastu i razvijaju se u prirodnim uslovima, a istraživanja pokazuju posledice detinjstva u zatvorenom prostoru. Vreme je da izlečimo “poremećaj nedostatka prirode” kod naše dece tako što ćemo “vremenu u prirodi” – ne samo za učenje i ekstrakurikularne aktivnosti – ukazati značaj koji zaslužuje.

Prevela: Draga Nešković