Veverica provodi najveći deo svog života u potrazi za hranom. Tražeći orahe i lešnike, penje se na drveće i pretražuje svaki kutak šume. Kako bi preživela zimu, skriva svu hranu koju sakupi. Međutim, ponekad toliko dobro sakrije svoje zalihe, pa ni sama ne uspe da ih nađe…

Veverica sedi na grani drveta

Istraživanje iz 2017. godine pokazalo je da su veverice veoma organizovane životinje. Kada su im istovremeno ponuđeni lešnici, orasi i bademi, brzo su pronašle način da ih razdvoje, ponovo grupišu i skladište na različita mesta. Veverice mogu da skladište i do 10.000 orašastih plodova godišnje, pa je bitno da znaju gde se svaki od njih nalazi.

Veverice i njihova „zaboravnost“ zaslužni su za milione stabala koja niču širom sveta. Kako? Za razliku od nekih ptica, veverice nemaju „mape uma“ koje im pomažu da se sete gde su skladištile zalihe hrane.

Umesto dobrog pamćenja, one se oslanjaju na čulo mirisa koje će im pomoći da nađu svoje lešnike koje su zakopale u zemlju. Kao što i sami možete da pretpostavite, deo zaliha ostaje neotkriven jer veverice nemaju jako čulo mirisa. Na tim mestima niče i raste drveće i tako veverice ne znajući spašavaju planetu i čine je lepšim mestom.

Veverica zakopava zalihe hrane za zimu

Ipak, razdvajanje i skladištenje nisu jedini izazovi sa kojima se suočavaju. Kako bi otkrile gde veverice kriju hranu, ptice ih često „špijuniraju“. Čim veverice sklone svoje zalihe, ptice dolaze, otkopavaju i kradu sve što zateknu.

Veverice su ovo shvatile u međuvremenu i odlučile da naprave „lažna skladišta“ kako bi prevarile ptice. Kada ptica naiđe na nekoliko praznih rupa, ubrzo odustaje od kopanja i krađe.

Sva „lažna skladišta““, ukradena hrana i zaboravljene zalihe kasnije postaju visoka stabla. Na taj način, veverica učestvuje u sadnji drveća, a da to ni ne zna.

Veverica leži na stablu drveta

 

I zato, kada sledeći put čujete pitanje: „Ko će spasiti drveće?“, možete glasno uzviknuti: „Veverice!“