Začarani krug jeftine, ali štetne hrane, jedan je od glavnih uzroka uništavanja prirode. Promena ka ishrani bez mesa ili makar ka većinski biljnoj ishrani, presudna je u zaustavljanju štete koja je već učinjena.

Poljoprivreda, a naročito intenzivno stočarstvo na velikim industrijskim farmama, dovodi do zagađenja vazduha, vode i zemljišta. Zbog rastuće potrebe za poljoprivrednim zemljištem, krče se šume, uništavaju čitavi ekosistemi i uzrokuje loš kvalitet zemljišta. Za čak 86% od 28.000 vrsta koje su označene “pod rizikom od izumiranja”, poljoprivreda je glavna pretnja.

Suzan Gardner, direktorka odeljka za ekosisteme Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine, rekla je da je trenutni sistem ishrane “mač sa dve oštrice. On nam pruža jeftinu hranu, ali ne uspeva da uzme u obzir skrivene troškove po naše zdravlje i životnu sredinu. Reforma načina na koji proizvodimo i konzumiramo hranu je hitan prioritet”.

Svet je izgubio polovinu svojih prirodnih ekosistema, a domaće životinje, uglavnom krave i svinje, sada čine 60% svih sisara po težini, dok ljudi čine 36%, a ostale životinje samo 4%.

Profesor Parta Dasgupta koji se bavi održivom ekonomijom na Univerzitetu u Kembridžu u Velikoj Britaniji, zaključio je da je svet danas, pod ogromnim rizikom zbog neuspeha ekonomije da uzme u obzir ubrzan nestanak biodiverziteta.

Ukoliko se nešto ne promeni, gubitak biodiverziteta će nastaviti da se ubrzava i biće pretnja opstanku čovečanstva. Izveštaj, podržan od strane Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine, fokusirao se na tri rešenja, predstavljena ispod.

Prelazak na ishranu bez mesa

Goveda, ovce i druga stoka imaju najveći uticaj na životnu sredinu. Više od 80% globalnog obradivog zemljišta koristi se za uzgoj životinja, koje nam daju samo 18% svih kalorija koje pojedemo. Promena rastućeg trenda konzumiranja mesa, uklanja potrebu za krčenjem šuma radi stvaranja novog poljoprivrednog zemljišta. Ishrana bez mesa ili pretežno bazirana na biljkama je rešenje.

Obnavljanje prirodnih ekosistema

Smanjenje potrebe za novim poljoprivrednim zemljištem, omogućava obnavljanje prirodnih ekosistema radi povećanja biodiverziteta.

Obrađivanje zemljišta na manje intenzivan i štetan način

Poljoprivreda umerenog intenziteta, donosi manje prinosa, ali čuva prirodne resurse i obezbeđuje opstanak budućim generacijama. Organski prinosi u proseku čine oko 75% onih koje dobijamo uobičajenim intenzivnim obrađivanjem, navodi se u izveštaju koji su podržale Ujedinjene nacije. Više o održivoj poljoprivredi pročitajte na www.sasb-eu.org

Smanjenje korišćenja mesa u ljudskoj ishrani, pomoglo bi u vezi sa klimatskom krizom. Proizvodnja hrane uzrokuje oko 30% emisije gasova sa efektom staklene bašte, a više od polovine dolazi od stočarstva. Ako bi stalni svetski pašnjaci koji su nekada bili šume, bili vraćeni u svoje prvobitno stanje, to bi zarobilo 72 milijarde tona ugljenika – otprilike jednaku količinu koja bi bila ispuštena u vazduh tokom sedam godina zbog fosilnih goriva.

Takođe, promena sistema ishrane bi mogla da pomogne u rešavanju problema narušenog zdravlja tri milijarde ljudi. Oni ili imaju premalo da jedu ili su gojazni, što sistem zdravstvene zaštite košta na trilione dolara godišnje.

Sve ovo ne znači da svi ljudi treba da postanu vegetarijanci ili vegani, ali znači da svako od nas treba da smanji meso i proizvode od mesa u svojoj ishrani.

“Budućnost poljoprivrede mora da bude prilagođena prirodi i obnavljanju, a naša ishrana mora da se više bazira na biljkama, da bude zdravija i održivija. Bez obustavljanja intenzivne stočarske poljoprivrede, u opasnosti smo da potpuno izgubimo budućnost.” (Filip Limberi, “Compassion in World Farming”).

Prevela Sonja Stojiljković, prilagodila ORCA

Izvor: www.theguardian.com

Ako vam je ovaj tekst bio koristan, pročitajte i:

  1. Klimatske promene: 6 stvari koje možete uraditi
  2. Pandemija nije “prirodna” katastrofa!
  3. 4 namirnice na koje će uticati klimatske promene