Svi smo mi u potrazi za srećom, zar ne? Međutim, u svetu koji veliča takmičenja i konkurentsku prednost i u kom se emocije smatraju “slabostima”, Danska možda utire put za nove načine razmišljanja i delovanja.

Ova evropska država već dugo predstavlja poželjno mesto za rad, a od njihove celokupne kulture može se štošta naučiti. Dakle, šta je to čas empatije u Danskoj i šta možemo da naučimo od Danaca?

Ujedinjene nacije od 2012. godine objavljuju Svetski izveštaj o sreći i sprovode istraživanje u kojem je 155 zemalja širom sveta rangirano prema sreći svog stanovništva. Izveštaj je svrstao Dansku među najsrećnije zemlje, a ona nije spala ispod trećeg mesta u poslednjih sedam godina. Najznačajniji činilac koji doprinosi rezultatima Danske je jedan sat koji je u svakoj školi posvećen empatiji.

Od 1993. godine, sve škole u Danskoj imaju jedan sat svake nedelje posvećen empatiji, poznatiji kao “Klassens tid” (čas na kojem đaci pričaju o ličnim problemima, ili problemima koje imaju u samoj školi). Đaci uzrasta između 6 i 16 godina moraju da prisustvuju ovom ključnom predmetu koji se bavi empatijom.

Učenici rade na tome da imaju više empatije što im pomaže da grade kvalitetnije odnose i budu uspešniji kasnije u životu. Takođe, empatija im pomaže u sprečavanju zlostavljanja u školama. Najuspešniji preduzetnici, lideri i rukovodioci ističu važnost empatije, a Danska obezbeđuje budućim generacijama ispravan put do uspeha i sreće. Tinejdžeri imaju značajne koristi od ovakvih časova s obzirom da u tom uzrastu imaju tendenciju razvijanja narcisističkih crta ličnosti. Empatija ih čini usmerenim na cilj i fokusiranim.

Tokom časova pod nazivom Klassens tid, učenici se ohrabruju da razgovaraju o problemima sa kojima se suočavaju. Bilo da su vezani za školske aktivnosti ili ne, oni dele svoje probleme dok ostatak odeljenja, uključujući i nastavnika, pronalaze moguća rešenja. Ova rešenja se zasnivaju na slušanju i puno razumevanja, što pomaže učenicima da imaju više empatije prema drugima.

A ukoliko nemaju konkretan problem o kome treba da se razgovara, oni provode taj sat zajedno uživajući i opuštajući se. Razvijaju Hygge, koncept koji je usko povezan sa danskom kulturom. “Namerno stvorena intimnost” je možda najbolji način da se objasni “hygge”. Danska je zemlja u kojoj sunce zalazi dosta rano, a vreme je poprilično tmurno. Hygge zato predstavlja dansku toplinu, prijateljstvo i stvaranje intimne atmosfere u kojoj je svako dobrodošao. Danci insistiraju na važnosti hygge za svoje blagostanje. A i svet počinje da usvaja ovaj koncept. Instagram trenutno ima preko tri miliona objava označenih hashtagom #hygge dok Amazon prodaje preko 900 knjiga na ovu temu.

Dugogodišnja visoka pozicija Danske pri rangiranju sreće čini istraživače poput Džesike Aleksander radoznalim. Američka spisateljica i psihološkinja je, u saradnji sa danskim psihoterapuetom Ibenom Sandalom, napisala “Danski recept za srećno dete: Šta najsrećniji ljudi na svetu znaju o vaspitavanju srećne dece.”

Istražujući materijal za knjigu, oni su otkrili da timski rad značajno doprinosi razvoju empatije kod školske dece. Šezdeset posto školskog rada u Danskoj zasnovano je na timskom radu, a deca se ne takmiče kako bi postigla lične interese, već pomažu jedni drugima. Umesto da pokušavaju da se istaknu među onima koji nisu toliko nadareni, deca uče kako da rade i funkcionišu zajedno. Ovo takođe doprinosi činjenici da je Danska jedno od najboljih mesta za rad u Evropi.

To ne znači da nema takmičenja. Ima, ali samo sa samim sobom. Ne sa vršnjacima ili nekim drugim. Škole ne nude nagrade ili trofeje koji podstiču nepotrebnu konkurenciju. Umesto toga, pokušavaju da ohrabre i motivišu svoje učenike da rade na sebi i unapređuju svoje veštine.

Škole takođe primenjuju kolaborativno učenje – učenje zasnovano na saradnji. Učenici različitih snaga i slabosti u različitim predmetima zajednički rade na projektima. To im omogućava pomoć u oblastima koje im idu slabije i istovremeno ohrabruje da dodatno poboljšaju svoje kvalitete. Kolaborativno učenje otkriva učenicima da se uspeh ne može dostići samostalno i da zajednički rad proizvodi bolje rezultate.

Kada drugima objašnjavamo naše shvatanje određene teme, razumemo je i učimo na sveobuhvatniji način nego kada o njoj samo pročitamo i zapamtimo informacije. Kada objašnjavamo moramo da uzmemo u obzir kako druga osoba prima informacije, a to takođe podstiče empatiju.

Danska deca se iskreno raduju ovim časovima empatije. A roditelji su srećni zbog saznanja da je budućnost u rukama snažnih i empatičnih.

Prevela: Draga Nešković