Separaciona anksioznost kod pasa može se prepoznati po  ispoljavaju stresa i problema onda kada su ostavljeni sami. Najčešći oblici ponašanja koji se pritom ispoljavaju su:

  • Kopanje i grebanje vrata ili prozora u pokušaju da se ujedine sa svojim vlasnikom;
  • Destruktivno žvakanje;
  • Zavijanje, lajanje i cviljenje;
  • Urinacija i defekacija (čak i sa psima koji su dresirani da to ne rade)

Da li je to separaciona anksioznost?

Ukoliko su sve, ili najveći deo sledećih izjava tačan za vašeg psa, on najverovatnije pati od separacione anksioznosti:

  • Problematično ponašanje se ispoljava primarno kada je pas ostavljen sam i tipično počinje neposredno posle vašeg odlaska.
  • Pas vas prati iz sobe u sobu kada god ste kući.
  • Ispoljava prenaglašeno i neobuzdano ponašanje dobrodošlice kada se vratite kući.
  • Problematično ponašanje se ispoljava bez obzira da li je pas ostavljen sam na duže ili kraće periode.
  • Reaguje sa uzbuđenjem, depresijom ili anksioznošću kada se pripremate da izađete iz kuće.

Kako nastaje separaciona anksioznost?

Ne zna se tačno kako nastaje ovo problematično ponasanaje kod nekih pasa. Međutim, važno je znati da destruktivnost i prljanje kuce fecesom i urinom – oblici ponašanja koje psi ovom prilikom ispoljavaju, zapravo predstavlja deo panicne reakcije, a ne pokušaja da vas kazni što ste ga ostavili samog.

Neke poznate situacije zbog kojih separaciona anksioznost može da nastane:

  • Pas koji je naviknut na konstantno ljudsko prisustvo, ostavljen je sam po prvi put.
  • Pas je prebrodio traumatični događaj (gledano iz njegove perspektive), kao što je boravak u prihvatilištu ili pansionu ostao je sam nakratko
  • Postoji poremećaj porodičnih navika/ rutina ili strukture, ili gubitak člana porodice ili drugog ljubimca.
Tužan pas leži na jastuku i igra se sa lopticom

Dobra vest: separaciona anksioznost može da se izleči

  • Nemojte isticati u bilo kom smislu vaše dolaske i odlaske. Na primer, kada dođete kući, ignorišite vašeg psa prvih nekoliko minuta, a onda ga mirno pomazite.
  • Ostavite vašem psu komad vaše odeće koja miriše na vas, kao npr. stara majica u kojoj ste nedavno spavali.
  • Uspostavite tzv. “sigurnu reč/ aktivnost”, odnosno reč ili aktivnost koju ćete koristiti svaki put kada odlazite, a koja će vašem psu nagovestiti da ćete se vratiti.

Kako lečiti snažnije probleme separacione anksioznosti?

Koristite tehnike spomenute iznad zajedno sa treningom desenzitizacije. Naučite svog psa “sedi/ stoj” i “lezi/ stoj” komande koristeći metode podstreka nagradom. Ove komande će mu pomoći da sačuva smirenost na jednom mestu, dok vi odete u drugu sobu.

Napravite “bezbedno mesto”, kako bi ste ograničili mogućnost vašeg psa da ispolji destruktivno ponašanje. Bezbedno mesto, treba da:

  • psa labavo ograničava, a ne striktno (soba sa prozorom i raznim načinima za odvraćanje pažnje, a ne totalna izolacija);
  • sadrži igračke i druge stvari koje pas voli kako bi mu odvratile pažnju;
  • sadrži prljav veš i druge mirisne stimuluse koji će delovati smirujuće na psa.

Šta raditi u međuvremenu?

Učenje psa da prebrodi svoju paničnu reakciju na vaše odlaske može zahtevati vreme. Kako bi ste pomogli sebi i vašem psu u međuvremenu, razmislite o sledećim rešenjima:

  • Pitajte vašeg veterinara za terapiju lekovima. Dobra terapija protiv anksioznosti ne bi trebala da sedira vašeg psa, već samo da smanji njegovu aksioznost uopšte.
  • Pozovite ljude iz agencije za čuvanje ili šetanje pasa da provedu vreme sa vašim psom dok vi niste tu.
  • Ostavite psa sa vašim prijateljem, članom porodice ili komšijom kada ste van kuće;
  • Ukoliko je moguće, povedite psa sa sobom na posao.
Tužan pas leži na krevetu

Ovako se ne leči separaciona anksioznost

  • Kazna. Kazna nije efektivan način za tretiranje separacione anksioznosti i može čak pogoršati problem. Destruktivnost i prljanje kuce fecesom i urinom – oblici ponašanja koje pas ovom prilikom ispoljavaju, nisu njegov pokušaj da vam se osveti što ste ga ostavili samog, već su deo panične reakcije.
  • Još jedan pas. Nabavka novog psa najčešće neće pomoći kod separacione anksioznosti, zbog toga što je njegov problem rezultat separacije od vas, a ne samo rezultat toga što je ostavljen sam.
  • Zatvaranje u kavez. Vaš pas će i dalje ispoljavati separacionu anksioznost u kavezu, i može urinirati, defecirati, zavijati ili se čak povrediti u pokušaju da pobegne iz kaveza. Umesto kaveza, korisnije je formirati drugi tip “bezbednih mesta”, kao što je gore opisano.
  • Radio/ TV buka. Ostavljanje upaljenog radija ili televizora neće pomoći (osim ako se ne koristi kao “sigurna aktivnost”).
  • Trening poslušnosti. Iako je klasični trening poslušnosti uvek dobra ideja, treba znati da separaciona anksioznost nije rezultat neposlušnosti ili nedostatka treninga, pa zbog toga neće pomoći kod ovog specifičnog problema.

Konsultujte stručnjaka za pomoć pri rešavanju ovog problema.

Ako vam je tekst o separacionoj anksioznosti koristan, pročitajte i:

  1. Kako da moj pas dobije sve što mu je potrebno?
  2. Persijska mačka: simbol gracioznosti
  3. Ishrana pasa i mačaka: sve što treba da znate

Povežimo se i na društvenim mrežama: