ZAŠTIĆENA PODRUČJA

ORCA / Aktivnosti / Zaštićena područja

aaa

UKRATKO

Zaštićena područja su osnova zaštite biodiverziteta. Ona štite prirodne i kulturne resurse, doprinose dobrobiti ljudi i podstiču održivi razvoj (IUCN).

Zaštićena područja su jasno definisana geografska područja zaštićena na osnovu svojih prirodnih i kulturnih vrednosti. Nacionalni parkovi, rezervati prirode i druga zaštićena područja predstavljaju glavnu potporu očuvanja biodiverziteta i dobrobiti ljudi. Iz tog razloga, procenat zaštićenih područja se kontinuirano povećava na globalnom nivou.

Pored toga što se neko područje proglasi zaštićenim, neophodno je da se i njime efikasno upravlja na način da se umanje i spreče negativne posledice ljudskih aktivnosti kao što su nestanak vrsta i njihovih staništa.

ZAŠTIĆENA PODRUČJA

aaa

ZAŠTIĆENA PODRUČJAZAŠTIĆENA PODRUČJAZAŠTIĆENA PODRUČJA

ZAŠTO JE OVO VAŽNO?

Zaštita prirodnih resursa

Proglašenje i efikasno upravljanje zaštićenim područjima predstavljaju srž napora u očuvanju ekosistemskih usluga (snabdevanje hranom, čistom vodom, lekovima, oprašivanje gajenih biljaka od strane divljih vrsta, regulisanje brojnosti organizama koji mogu naneti štetu gajenim kulturama, zaštita od erozije, poplava i drugih prirodnih katastrofa, i mnoge druge). Takođe se sve više prepoznaje uloga zaštićenih područja u ublažavanju i prilagođavanju na globalne klimatske promene.

Zaštita biodiverziteta

Zaštićena područja su od suštinskog značaja za očuvanje genetičkog, specijskog i ekosistemskog biodiverziteta. Ona pružaju stanište i zaštitu od negativnog ljudskog uticaja ugroženim i zaštićenim vrstama. Mere zaštite prirode pomažu u održavanju ekoloških procesa koji ne mogu pravilno funkcionisati u predelima koje čovek intenzivno koristi.

Zaštita predela i kulturno nasleđe

Perceptivni karakter predela omogućava njegov subjektivni doživljaj koji, pored estetskog obezbeđuje i osećaj egzistencijalnog pripadanja. Ljudi, i oni koji žive u blizini zaštićenih područja, ali i oni koji ih posećuju, ostvaruju mogućnosti za rekreaciju, odmor i uživanje u lepotama prirode. Postoje mnogobrojne naučne studije koje dokazuju da veza između čoveka i prirode ima izuzetno veliki uticaj kako na fizičko, tako i na psihičko zdravlje ljudi. Mnoga zaštićena područja su od suštinskog značaja za lokalne zajednice koje žive i/ili zavise od očuvane prirode i sa njom povezanih ekosistemskih usluga.

ZAŠTIĆENA PODRUČJAZAŠTIĆENA PODRUČJAZAŠTIĆENA PODRUČJA

aaa

PROBLEMI

Negativne posledice ljudskih aktivnosti u prirodnim ekosistemima imaju za rezultat degradaciju i nestanak prirodnih staništa, što je dovelo do ugrožavanja i nestanka mnogih divljih vrsta i njihovih prirodnih staništa.

Tokom proteklih 50 godina ljudske aktivnosti su, u poređenju sa bilo kojim periodom u istoriji planete Zemlje, brže i drastičnije izmenile i uticale na ekosisteme. Procenjuje se da je u savremeno doba više od 60% svetskih ekosistema degradirano (Millennium Ecosystem Assessment 2005).

Najveće pretnje po biodiverzitet koje potiču od ljudskih aktivnosti su: uništavanje, fragmentacija i degradacija staništa, klimatske promene, preterana eksploatacija divljih vrsta, introdukcija invazivnih vrsta, i ubrzano širenje zaraznih bolesti. Najugroženije vrste se suočavaju sa najmanje dve ili više ovih pretnji.

Problem je što se ove pretnje toliko brzo razvijaju i što su toliko široko rasprostranjene, da divlje vrste nemaju dovoljno vremena da se prilagode novonastalim promenama ili da migriraju u staništa sa boljim uslovima. Veoma često pretnje deluju istovremeno i u sinergiji, tako da imaju mnogo negativnije efekte nego što bi imale kada bi delovale pojedinačno.

aaa

REŠENJE

ZAŠTIĆENA PODRUČJA

Jedan od najvažnijih alata u zaštiti vrsta i staništa u Evropskoj uniji predstavljen je upravo mrežom zaštićenih područja koja se naziva Natura 2000. Natura 2000 prostire se na preko 18% kopnene površine i na skoro 9.5% marinskih staništa teritorije zemalja članica EU. Uspostavljena je kako bi se obezbedio opstanak ugroženih vrsta i staništa identifikovanih u okviru Direktive o staništima i Direktive o pticama. U okviru ove mreže se nalaze strogo zaštićena područja ali i zemljište koje je u privatnom posedu i koristi se u poljoprivredi, šumarstvu ili je urbanizovano. U svakom slučaju, područje koje se proglasi delom mreže Natura 2000 pod upravljačkim je režimom koji je održiv i u ekološkom i u ekonomskom smislu.

Jedna od obaveza zemalja kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, pa tako i Srbije i drugih zemalja Zapadnog Balkana, jeste da ispune standarde u vezi sa propisima u oblasti zaštite prirode i uspostave ekološku mrežu zaštićenih područja koja će članstvom u EU postati deo Natura 2000 mreže. Zaštićena područja od suštinskog su značaja za očuvanje genetičkog, specijskog i ekosistemskog biodiverziteta, kao i sa njima povezanim ekosistemskih usluga od koji zavisi ljudsko blagostanje.